Naše kulturno podneblje često je ravnodušno prema jednoj značajnoj literarnoj vrijednosti koja slovi kao ,,putopis”. Miroslav Đurović je bio pjesnik i putopisac, pa i ove godine valja se podsjetiti na ovog velikog književnog stvaraoca Crne Gore, boema, vječitog sanjara i ljubavnika. Njegovi putopisi su korijen i izvor u svijet dana – putopisa u Crnoj Gori, gdje vrijedi izreći napomenu, da taj literarni rad, ta vrsta spisateljstva ukazuje da je umjetnost opšta i jedna, univerzalna, da sunce nije svuda isto, da ni rijeke nijesu iste, gradovi, zemlja i nad njom oblaci, kultura, spomenici...
Odabirom karakterističnih tema književnik Miroslav Đurović, činio je korak dalje, tragajući za opštim pojavama, univerzalnim temama, sublimirajući krajeve i ljude u knjigama ,,Sunce nije isto” i ,,Nigdje doma”.
,,Ko ne putuje taj ne živi”. Živjeti dugo i umrijeti mlad možeš samo putujući, zapisao je u svojim putopisima Miroslav Đurović. I prvu i drugu knjigu Mirovih putopisa obilježavaju velika imena svjetske literature. Tu su njihove sudbine, tragično življenje i tragično nestajanje. Pisao je na svojstven način o Jesenjinu, Majakovskom, Ljilji Brik, Marini Cvjetajevoj, Puškinu, Gogolju, Bloku, Čehovu, neizbježnom Lorki...
U njegovim putopisima je čitav jedan neotkriveni svijet ljudi i podneblja koje je pohodio. Prisutna je njegova bogata lirika, misaonost, misao o životu i našem nestajanju. To su lirski eseji u kojima jasno sagledavamo sudbinu i život velikih pisaca i događaja. Obilazeći taj ruski prostor Miroslav je iznio niz pikantnih, dragocjenih događaja iz njihovog života i stvaranja. To su u stvari eseji o poeziji, pjesnicima, sudbinama njihovog života, što čini veoma interesantnu draž i osobenost Mirove putopisne proze. Obje knjige posjeduju bogati podsjetnik čuvenih pjesničkih imena, zapis delikatnih komentara o njima, njihovoj poeziji, neobičnim i čudnim sudbinama, ljubavima, samoubistvima i dvobojima.
U drugoj knjizi Miroslav ide korak dalje, dublje proniče u sudbinska zbivanja ličnosti, literature, istorije različitih civilizacija. Putujući od zavičaja preko Mađarske, Poljske, njegove vječne Rusije, Španije, Kube i Grčke, nemirni duh Đurovića je okom i srcem na svojstven način opisao ljude i predjele tih teritorija. Valja navesti primijer upoznavanja glavnog junaka Hemingvejeve knjige ,,Starac i more” koji čini sudbinsku priču, sa puno dosad, nepoznatih podataka. Naime, čitajući njegov putopis ima se osjećaj da ste baš tu tog časa prisutni i sve to vidite svojim očima.
Kroz njegovo pero teku vrijeme i krv. Teče riječ čovjek, pisana velikim slovom, groblje gdje nema mrtvih, kuća i ulica kao muzej, teče riječ o onima njemu sličnim nesmirenjacima, vječitim putnicima i ljubavnicima. Tu je odziv novog prostora u sazvučju sa vremenom, daljine i davnine, zbivanja, susret tradicije i sadašnjosti.
Sadržajni okvir Đurovićevog putopisa može se odrediti u granicama poznatog trougla: tematsko-motivski, geografsko-prostorni i životno-sudbinski. Dakle, sadržaj, prostor i ljudi određuju putopisno područje Miroslava Đurovića, gdje motivi, ličnost i podneblje imaju više umjetničke i životne vrijednosti od same forme njihovog izraza. Bez obzira na pojedinačne povode ove putopise treba posmatrati kao teatralnost njihove sveukupnosti, uz potpuno poštovanje samostalnosti pojedinih djelova.
Milutin Milan Ljumović, književnik
Biografija
Miroslav Đurović je rođen 1938. godine u Grižici kod Rožaja. Umro je u Moskvi, u julu 1989. godine. Završio je Filološki fakultet u Beogradu. Predavao je u nekoliko srednjih škola, a bio je i direktor gimnazije u Rožajama. Bio je urednik programa i v.d. direktor Republičkog centra za kulturnoumjetničku djelatnost. Radio je u Republičkom odboru SUBNOR-a Crne Gore do smrti. Autor je velikog broja knjiga i dobitnih brojnih nagrada i odlikovanja za svoje stvaralaštvo.